logo

Ma daj, šta djeca znaju!

Ove ili slične riječi vrlo često možemo čuti od roditelja koji svoju djecu doživljavaju kao neko djelo u nastajanju, bez mnogo znanja, bez mudrosti, bez sposobnosti da obrađuju informacije koje do njih dolaze, i u principu kao “tabule rase” koje treba da rade ono što im se kaže i da ne pitaju puno, jer roditelji su tu da se pobrinu za njihovu dobrobit. Ovo je ujedno i jedna od najčešćih roditeljskih zabluda.

U ovom izazovnom “korona” vremenu, u kojem živimo tek nepunu godinu, postalo je jako važno kako podnosimo neizvjesnost, nesigurnost i nedostatak kontrole. Za odraslo ljudsko biće ovo je jedan od najvećih izazova, jer na psihološkom planu proizvodi mnoge teškoće u vidu stresa, anksioznosti, depresije, pa čak i panike.

Pogođeni raznim posljedicama pandemije, porodice sa djecom se suočavaju i sa dodatnim pritiskom: kako objasniti djeci šta se dešava? Objasniti djeci šta se dešava nije lako ni kada znamo šta se dešava, a pogotovo kad ni sami nismo sigurni u to kako će izgledati sutrašnji dan i kako su i zašto nastale ogromne promjene u našim životima, u tako kratkom vremenu.

Neizvjesnost, kao vanjska okolnost i karakteristika atmosfere u kojoj djeca odrastaju može da se odrazi na dječiji razvoj na različite načine. Ovi efekti će zavistiti mnogo od ličnosti samog djeteta, temperamenta i ranije usvojenih strategija, dužine trajanja neizvjesne situacije, zavisit će od sposobnosti roditelja i cijele porodice da amortizuje, ublaži ove uticaje i smanji unutrašnji pritisak, zavisit će i od drugih socijalnih elemenata koji imaju uticaj na život djeteta, od njegovih prijatelja, informacija koje prima, vlastite mreže podrške.

Za djecu u predškolskom i ranom školskom periodu, nositi se sa neizvjesnošću može biti poseban izazov iz više razloga. Oni su još uvijek u onom uzrasnom periodu kada većina roditelja ne uzima za ozbiljno njihovo znanje, dileme, pitanja, razmišljanja. To je upravo period kada se najčešće čuje ovo: “Ma daj, šta oni znaju!” Uz ovakve stavove roditelji često propuštaju da prepoznaju kapacitete svoje djece, i brinući se da obezbijede što bolje uslove za cijelu porodicu u ovoj krizi, propuštaju da sa djetetom porazgovaraju i da odgovore adekvatno na dječiji osjećaj neizvjesnosti, koji je često praćen i strahom. U ovom razvojnom periodu osjećaj sigurnosti je jako važan za razvoj djeteta. Neizvjesnost i nedostatak informacija mogu kod djece narušiti osjećaj sigurnosti, a ova situacija može biti negativno pojačana i ako dijete osjeti i strah svojih roditelja. Vrlo je, zato, važno da pravilno odgovorimo na ovaj izazov.

Ovakvu krizu mala djeca prvenstveno OSJEĆAJU. Oni osjete promjenu u raspoloženju svojih ukućana, promjenu tona njihovog glasa, dnevne rutine, čuju nove riječi, promjenu u komunikaciji i uopšte, ma koliko se trudili da učinite da vaše dijete misli da je sve u redu i pod kontrolom, ne možete prevariti dječije emotivne i energetske senzore, koji jako dobro osjete da nešto nije u redu. I upravo taj osjećaj nagriza njihovu sigurnost, dovodi do pojave straha, anksioznosti, brige, kod neke djece i agresije, i mnogih drugih različitih oblika ponašanja, koja nastaju kao reakcija. Zato je dobro da malu djecu ne tretiramo kao neke neznalice koje ne mogu da razumiju situaciju, nego da se pozabavimo ovom situacijom i prevaziđemo je zajedno.

Osjećaj neizvjesnosti, koji u ovoj novoj globalnoj krizi preovladava, možda je sa djecom ovog uzrasta i najlakše prebroditi. Njihov svijet je još uvijek mali. Djeci je u toj situaciji, prije svega, potrebno potvrditi da je njihov osjećaj ispravan, da se dešavaju neke nove stvari, objasniti im nove događaje na njima razumljiv način. Potrebno je da se pobrinemo da oni imaju i praktikuju bar neku vrstu kontrole unutar svoje porodične grupe i unutar situacije u kojoj se nalaze, kako bi mogli da naprave balans u odnosu na sve ono što ne mogu kontrolisati. Dajte im da izaberu šta će obući, šta će jesti za doručak, neka odaberu koji film ćete gledati ili čega ćete se igrati. Kada razgovarate sa djecom, ne plašite se što nemate sve odgovore, sama činjenica da ste tu, da obraćate svoju pažnju na njih i da unutar vaše male grupe oni mogu da upravljaju nekim stvarima, učinit će ogromnu promjenu koja će umanjiti osjećaj neizvjesnosti i nesigurnosti. U njihovim malim životima budite vi ono što je izvjesno i ono što je sigurno, skrenite pažnju djetetu na sunce koje će sigurno ujutro izaći, na pojave i ljude koji su tu, a to je sve što je djetetu potrebno da osjeti olakšanje i nastavi da upoznaje i uči život dalje, u svoj njegovoj složenosti i neizvjesnosti.

Izvor fotografije: <a href='https://www.freepik.com/photos/children'>Children photo created by pvproductions - www.freepik.com</a>

Za ovu temu nije dodat ni jedan komentar